Životna priča Ćazima Mulalića: Istaknuti Cazinjanin, zanatlija, nastavnik praktične nastave, šampion u gađanju glinenih golubova koji ima i vlastiti patent u limarstvu
Kada se u Cazinu pomene ime Ćazima Mulalića, stanovnici gradića na sjeverozapadu BiH imaju samo riječi hvale. Naime, Mulalić spada u red vrijednih ljudi koji su dio sebe ostavili u Cazinu, a svojim radionicama ovaj grad učinili znamenitijim. Osim što je njegovom “Limarijom Mulalić” udario temelje danas jedne od najuspješnijih firmi u Krajini, Limometala, ovaj vremešni gospodin je izmislio i patentirao proizvod u limarstvu, te je ostvario izvanredne rezultate u igranju šaha i dao veliki doprinos razvoju ovog sporta u Cazinu.
Također, ponosan je na dugih dvadeset godina bavljenja streljaštvom, gdje se u disciplini gađanja glinenih golubova takmičio u generaciji Dževada Haznadara, kojeg je svojevremeno i pobijeđivao. Svi pehari i nagrade koje je osvajao, a koji se brižno čuvaju u središtu Limometala u Cazinu, svjedoče o velikoj ljubavi i strasti koje je Ćazim gajio prema ovom sportu.
– Naš Cazinjanin takmičar Dževad Haznadar, član ekipe SD Krajina Cazin, je bio vicešampion Jugoslavije i raspucavao je sa jednim Mađarom prvo mjesto pojedinačno. Dževad je promašio prvog goluba, a ubio je sve ostale. Ja sam tog vicešampiona u Cazinu na Mihaljevcu pobijedio pojedinačno i osvojio sam pehar treći put uzastopno ispred ekipe SD Krajina Cazin. Tada sam ja pogodio 93, a Dževad Haznadar 91. Svake godine sam išao u Trst, 10.000 metaka za svoje pare, a plus što društvo i ekipa daju 2 ili 3 hiljade, to je sve otišlo u zrak. Ipak, ne bih mogao trenirati niti postići sve što sam postigao bez mojih drugova Redže Čartakovića, Esada Kapića, Juse Berberovića, Alije Sulejmanagića, Malika Pozderca i Sulje Durića. Također, istakao bih veliku podršku supruge i sinova – govori 89-godišnji Mulalić.
Zanat je završio davne 1952. godine u Cazinu. Znanje i vještine je usavršavao u Austriji u gradu Bruck an der Mur, gdje je otišao 1965. i zaposlio se kao šloser limar. Brzo je shvatio da je bolja nafaka u Jugoslaviji nego u Austriji, tako da se nakon samo dvije godine vratio u Cazin. U Zagrebu je 1970. završio za VKV limara jer je to bio neophodan uslov kako bi počeo da radi kao nastavnik praktične nastave u Srednjoškolskom centru u Cazinu. Tu je radio 14 godina, tokom kojih je bio i zamjenik direktora za praktičnu nastavu.
– Najlakše je raditi u školi. Nema puno opterećenja. To su mi bile najljepše godine tokom kojih sam se i bavio streljaštvom. Kičmu sam operisao 1973. u Zagrebu na Rebru. Doktori su mi rekli da će voditi računa da budem samouslužan, ali sam ja poslije toga vozio i kamion i bavio se sportom. Sin Mensur je došao iz vojske 1980. godine kada sam radnju prepustio njemu, a ja sam obavljao stvari koje sam mogao. Poslije smo kupili dulum i po zemlje na kojoj se danas nalazi Limometal i preselili smo radnju. Unuci Anes i Edvin će nastaviti tradiciju i oni su treća generacija Mulalića u ovom poslu. Sretan sam jer im dobro ide. Moj najstariji sin je ekonomista u Upravi prihoda u Vladi USK u Bihaću, a najmlađi radi sa Mensurom u Limometalu – govori Ćazim koji je već 30 godina u zasluženoj penziji.
Godine 1986. u svojoj branši je patentirao kuku sa zateznim limom koja spriječava lomljenje snijega i leda. Pojasnio je i kako je došlo do tog patenta.
– U to vrijeme nama je to dalo vjetar u leđa jer sam u svojoj branši izmislio i patentirao jedan proizvod. Na zgradi Medrese traka oko gromobrana, gdje god je ona došla, taj vez za oluk je moja ideja. Na tom području oluk nije izvijen. S teškom mukom sam došao do obrasca prijave, jer se to malo sakrivalo, ali moje ime kao istraživača postoji – ponosan je Mulalić.
