Željko Milašinović je mladi umjetnik iz Hrvatske koji svoj talenat ne izražava samo u jednoj vrsti umjetnosti. Već se ostvario kao pisac, a sada je fokusiran na izgradnju svog imena kao pjevača. Tu, naravno, nije kraj njegovim ambicijama, te u razgovoru ta Express magazin otkriva i u kojoj bi se još umjetnosti volio okušati. Već je počeo skretati pažnju na sebe, tako da nas ne treba iznenaditi ukoliko ovaj mladić u skorijoj budućnosti postane prepoznatljiva estradna ličnost. O svom dosadašnjem angažmanu, planovima, trendovima i ambicijama mlađani pjevač rado govori za Express.
Objavio si zbirku poezije i roman. Otkud to da si uplovio i u muzičke vode?
– Tako je. Objavio sam zbirku pjesama i roman. Kako je danas vrlo teško opstati kao spisatelj, odlučio sam se okušati i u pjevačkim vodama. Jer ono što pišem na bini mogu pokazati. Doći, zabaviti publiku i otići sa zadovoljstvom.
Hoćeš li se ostvariti u još nekoj vrsti umjetnosti?
-Pa nikada ne znamo što nam život nosi. Recimo, gluma je nešto što me privlači. Tu su još neke rezervne opcije, ali nekakav temelj moje karijere je uplovljavanje u muzičke vode.
Imaš dvije objavljene pjesme. Kako si zadovoljan njihovim odjekom u javnosti?
-Zaista sam jako zadovoljan. Posebno „Lavinom“. To nije samo pjesma, već projekt koji je početak moje muzičke karijere.
Pjesme „Lavina“ i „I oblaci plaču“ koju si uradio u saradnji s DJ Masterom i Markom Serdozom su elegične. Hoćeš li snimiti nešto brže ili ćeš i ubuduće snimati sporije stvari?
– Sljedeća pjesma će biti brža, rumba stil, ali snimat ću svakako i brže stvari i one sporije. Jer ja želim pjevati za sve generacije.
Planiraš li album?
– Planiram naravno, ali moram prvo izdati barem 10 pjesama.
Hoćeš li se prijaviti u neki muzički talent šou program?
– Hoću, već sam smislio i koreografiju, scenski nastup, tako da baš ostane wow!
Nastupaš li i koliko često?
-Nastupam skoro svaki vikend, u zadnje vrijeme često pjevam po privatnim feštama, tamo su mi ljudi nekako tako opušteno veseli, da ja jednostavno ni nisam na pozornici, već pjevam među publikom. Naravno velika je radost i zapjevati u disko klubovima.
Šta pjevaš na nastupima?
-Zabavno, narodno, domaće…što bi se reklo po svačijem ukusu.
Turbofolk je tabu tema u Hrvatskoj. Kakav je tvoj stav o tome? Ideš li na mjesta gdje se slušaju “cajke”?
-Naravno da idem. Bilo da su cajke, nekakav rock, ili nešto treće. Mislim da muzika može biti ili dobra ili loša. Sve ostalo su bezvezne priče.
Ko su ti muzički uzori?
-Na domaćoj sceni Ivan Zak, Neda Ukraden, Jole, Maja Šuput, Rada Manojlović, Emir Đulović. Na stranoj Ed Sheeran, Bieber, Tina Turner…
Da li bi pristao na učešće u rijalitiju? Mnogi pjevači mlađe generacije su na javnu scenu dospjeli baš kroz rijaliti programe…
-Za sada ne, ali ko zna. Sve je moguće…
I ti kao i većina pjevaća mlađe generacije koristiš autotune. Smatraš li da se nedostatak talenta prikriva kompjuterskom obradom glasa?
-Autotune je svjetski trend. No, ne može sve ni kompjuter da pokrije, talenat mora da postoji, sve ostalo je stvar vježbe.
Izvor: expresstabloid.ba
