To je grad kom sam se uvijek rado vraćao i kome volim da dajem: sebe, svoju muziku, pjesme, emocije, sve što imam
Ovim riječima Željko Joksimović najavljuje svoj nastup za doček Nove 2020. godine koji će održati u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Za razgovor za „Expres“ sa jednim od najpopularnijih pevača i autora u regiji bilo je i drugih povoda, a Željko je, kao i uvijek, bio spreman da odgovori na sva pitanja.
U okviru bogate koncertne aktivnosti, pogotovo po Evropi, da li stižete da radite na nekim novim pjesmama?
-Kao i svake godine, u ovom periodu imam jako mnogo posla, prije svega koncerata i putovanja. Zato ne stižem da se posvetim novim pjesmama onoliko koliko bih možda želio, ali se trudim da pronađem vrijeme. Trenutno radim na par projekata, za druge autore, biće to vrhunske pjesme siguran sam.
Obično se kaže da pjevači koncertima po inostranstvu jure zaradu? Međutim, kada vi odete u Beč sa 48 članova orkestra, da li tada možemo govoriti o zaradi?
-Odlično pitanje. Ali, prije svega, želim da kažem da sam poslije koncerta čuo da sam bio prvi od domaćih izvođača koji je ikada nastupio u ovoj prestižnoj gradskoj dvorani, u kojoj se, između ostalog, održavao Eurosong 2015. O značaju Štadhale govori i podatak da je prvi slobodan termin za koncerte u njoj tek 2022. godina! Pritom, cijeli ambijent je bio na vrhunskom nivou, veoma kulturan, pristojan, fenomenalan. Reakcija su bile izvanredne, a Bečlije su pokazale da vole ovakve koncerte koji su za njih pre svega jedan kulturni događaj, kao i da imaju poštovanje prema muzičarima. Treba biti iskren i priznati da u našoj branši zarada jeste bitna, od toga živimo, ali nije to motiv koji mene vodi u poslu. Gotovo sve što zaradim od muzike ja i vraćam u muziku, u moj studio, u pjesme, u novu opremu, instrumente, u softver, u koncerte, produkciju. To je moj put.
Koji vaši koncerti tokom jeseni su na vas posebno ostavili utisak, i po čemu?
-Jesen je bila intenzivna po broju nastupa širom regiona i Evrope, i moj menadžer Bane Obradović je imao zaista dosta posla da sve organizuje na pravi način. Dosta je koncerata bilo, svaki je priča za sebe. Ali, ako bih morao da izdvojim neke istakao bih “Dva sveta” u Beču, zatim koncert u Geteborgu, u dvorani “Gothia towers”, koja je bila rasprodata, pa u dvorani Dietikon u Cirihu, gde je takođe bila predivna energija. Sjajne koncerte imao sam u Severnoj Americi, u Torontu, Njujorku i Čikagu, gde sam se pojavio poslije devet godina i u mom timu još prepričavamo dogodovštine sa tog putovanja.
Za Novu godinu nastupate u Sarajevu? S kakvim emocijama i željama stižete u glavni grad BiH?
-Sarajevo i ja imamo posebnu vezu. To je grad u kom sam doživio jedan od najljepših momenata u karijeri, kada sam održao dva spektakularna koncerta na Koševu 2010. i 2016. To su nastupi koje ću da pamtim cio svoj život. Sarajevo je grad kom sam se uvijek rado vraćao i kome volim da dajem: sebe, svoju muziku, pjesme, emocije, sve što imam. Te 2006. sam poklonio Bosni i Hercegovini pjesmu „Lejla“, kada je Hari Varešanović osvojio sjajno treće mesto, što je najveći uspjeh na Eurosongu do sada za BiH. Ponosan sam na to. Za Sarajevo me veže i prijateljstvo sa Dinom Merlinom, sa kojim sam napravio i pjesmu „Supermen“, i koju rado izvodim na koncertima. Sarajevo me uvijek promijeni i vrati na pravi put, na ono ko sam i šta sam. Mislim da to ljudi prepoznaju i drago mi je što ću biti tu za Novu godinu. Dolazi nas oko 70 u ekipi. Biće to lijepo organizovano, tačno. Radim na tome da svi uživaju u toj noći i pozivam sve koji se još nisu odlučili gdje će za doček da nam se pridruže.
I nedavno ste izjavili kako vas za Sarajevo „vežu dragi ljudi koji čine da se osećate delom tog grada“. Pored Dina Merlina, ko su vaši prijatelji u Sarajevu?
-Jedno od najvećih životnih zadovoljstava je kada imaš prijatelje, odnosno bliske ljude sa kojima možeš da podijeliš sreću, tugu, da se veselite zajedno, da pričate o svemu, da se pomažete, učite jedni od drugih, sarađujete. A u Sarajevu zaista imam dosta dragih ljudi za koje volim da kažem da su mi prijatelji, jer ih doživljavam kao dio svoje porodice. Bilo bi neukusno da ih sada po imenima nabrajam, jer je lista dugačka, a nekog bih možda propustio. Svakako se nadam da ću ih sresti za Novu godinu, ili koji dan poslije jer planiram da sa porodicom ostanem dan ili dva u Sarajevu i nakon novogodišnje večeri.
Da li već imate svoja omiljena mjesta u gradu?
-Imam, već dobro poznajem Sarajevo i znam gde da ručam ili gde da provedem slobodno popodne. Ali, uvijek me iznenadi neko novo mjesto, pa svaki sljedeći put otkrijem neki dobar restoran u koji rado svraćam. Prošli put sam tako bio u restoranu „Brajlović“ na Ilidži, gdje sam upoznao domaćina Seju Brajlovića, koji je ugostitelj kakav se rijetko sreće. Takvo gostoprimstvo, kvalitet hrane, ugođaj, oduševio sam se. U tome i jeste bogatstvo Sarajeva, u ljudima, u njihovoj srdačnosti, otvorenosti, osjećanju da ste dobrodošli.
Nekoliko godina vezivali smo vas za Evrosong, ostavili ste snažan pečat svojim učešćima, pjevačkim i kompozitorskim… Da li je sa Evrosongom gotovo što se tiče Željka Joksimovića, ili važi ona izreka „nikad, ne reci, nikad“?
-Kada je riječ o mom nastupanju na Evrosongu u ulozi izvođača, tu je stavljena tačka. Ali, ako bude neka dobra prilika da pomognem nekoj zemlji i da napravim dobru pjesmu, vrata su i dalje otvorena. Ponuda imam zaista mnogo, ali ne prihvatam svaku opciju. Tu je najviše u pitanju tajming, jer sam pretrpan obavezama, a za jedan ozbiljan projekat je potrebno vrijeme. Zato, kada i ako se poklope sve kockice, možda se opet vidimo na Evrosongu.
Najavljivano je da ćete sa Draganom Bjelogrlićem biti producent filma o Tomi Zdravkoviću? Da li se oko toga nešto dešava?
-Ekipa sve sprovodi po planu. U februaru završavamo sa pripremama i počinjemo sa snimanjem filma i serije „Toma“. Zdravković je velikan koji zaslužuje jedan dobar film, a za to je potrebno vrijeme i briga o svakom detalju. Ne žurimo, ali strpljivo i pažljivo radimo na jednom umjetničkom prikazu svega onog što je Toma uradio za života, i što je ostavio za sobom. Biće to odlično djelo koje će na jedan drugačiji način opisati sam fenomen Tome Zdravkovića.
Sredinom ljeta se pisalo i da otvarate čak tri televizijska kanala, odnosno da ste dobili dozvole za kablovsko emitovanje. Da li se na tome nešto radi i kada možemo očekivati početak emitovanja programa tih kanala?
-Spremamo nešto zaista veliko. Cio tim vrijedno radi, emisije snimamo svaki dan i na proljeće kreće emitovanje. Zadovoljan sam kako sve izgleda, a siguran sam da će i publika da uživa.
Izvor: expresstabloid.ba
