Ovo ti je prvi put. Dok ležeš, mišići ti se stežu. Odguruješ ga za trenutak, tražeći opravdanje, ali on se ne da pokolebati, dok ti sigurnim korakom prilazi. Pita te da li se plašiš, a ti hrabro potvrđuješ glavom. On ima dosta iskustva, ali tebi je prvi put da se nečiji prst nađe na tom mjestu. Kad je gurnuo prst jače, sva si se naježila, ali njegov siguran pogled te smiruje. Nježno te pogleda i kaže ti da se ne bojiš i da je to radio vec mnogo puta. Negov hladan osmijeh te na trenutak opusti i ti raširiš otvor, dajući mu više mijesta za lakši ulazak. Nestrpljivo ga zamoliš da požuri, ali on iskusno odmjerava pokrete, trudeći se da ti nanese što manje boli. Dok pritiska sve jače i ide sve dublje, osećaš da ti tkivo popušta; bol ti razdrma telo i osetiš krv, ali on nastavi, idući sve dalje i dalje. Pogleda te zabrinuto i pita te da li boli. Oči su ti pune suza, ali ti odmahuješ glavom, pokazujući mu da nastavi. Počinje da iskusno gura naprijed i nazad, ali ti je cijelo tijelo previše stegnuto da bi išta osjetila. Nakon nekoliko užasnih trenutaka, osjećaš kako nešto kulja; kada ga napokon izvadi, ležeš opuštena, srećna što je sve gotovo. Gleda te i toplo se osmijehuje; kaže da si bila tvrdoglava, ali da je ipak to bilo lijepo iskustvo. Ti sa osmijehom zahvaljuješ svom zubaru; ipak, to ti je bio prvi put da vadiš zub.
