Prema navodima autora nove švedske studije, praćenje promjena u pamćenju i brzini hoda vremenom može pomoći u identificiranju onih koji su u najvećoj opasnosti od demencije.
Demencija može nastati u bilo kojoj životnoj dobi, ali prvenstveno zahvaća starije osobe. Kako prosječna starost ljudi na planeti Zemlji neprestano raste, teret demencije trebao bi se povećavati, piše Medical News Today.
Istraživači su fokusirani na pronalaženje načina kako bi se demencija mogla “predvidjeti”. Također, određeni faktori povećavaju rizik od demencije, uključujući hipertenziju.
Jedan od najranijih simptoma demencije je gubitak pamćenja, međutim, mnogi ljudi doživljavaju pad kognitivnog sistema s godinama, a to ne mora nužno napredovati i do demencije, prenosi Klix.ba.
Kao rezultat toga, sam gubitak pamćenja nije pouzdan način predviđanja rizika od demencije.
Neke studije su zaključile da usporeno hodanje također može predvidjeti rizik od demencije. Međutim, sveukupno, čini se da sama brzina hoda nije korisna dijagnostička mjera.
Drugo istraživanje zaključilo je da su pojedinci čija se memorija smanjivala zajedno s brzinom hodanja bili najviše izloženi riziku od razvoja demencije. Ali s obzirom na to da je ovo istraživanje obuhvatilo relativno malu grupu pojedinaca, rezultati nisu potpuno jasni.
Imajući na umu ove nalaze, grupa istraživača je pokušavala razumjeti mogu li slabljenje pamćenja i brzine hodanja istovremeno povećati rizik od demencije.
Ukoliko je njihova teorija tačna, ovaj takozvani dvostruki pad mogao bi postati koristan način za “predviđanje” ko je u najvećem riziku od demencije.
Kroz šest studija autori su otkrili da su pojedinci koji su imali slabljenje pamćenja imali od 2,2 do 4,6 puta veći rizik od razvoja demencije.
Među onima koji su imali samo smanjenu brzinu hodanja, rizik od demencije porastao je za od 2,1 do 3,6 puta, a taj je učinak bio samo statistički značajan u od tri od šest studija.
