Sinan Sakić (62) preminuo je u svojoj kući na Dorćolu u petak u 6.40 ujutru ne dočekavši presađivanje jetre, što mu je, prema procjenama ljekara, bio jedini spas. Ipak, kako su za Srpski telegraf rekli ljekari i advokati s kojima smo razgovarali, veliki, ako ne i ključni dio odgovornosti za ovakav epilog snosi porodica legendarnog pjevača jer su ga prije manje od 20 dana bez pristanka ljekara, na svoju odgovornost, izveli iz bolnice.
Tog 16. maja Sinanova porodica napravila je u Kliničkom centru Srbije skandal o kom je brujala cijela Srbija. Dok je pjevač ležao u besvjesnom stanju, a ljekari se grčevito borili da ga spasu i poprave mu opšte stanje kako bi mogao da dočeka transplantaciju jetre, supruga Sabina se posvađala sa doktorima. Sve je otišlo toliko daleko da je morala da interveniše policija, koja je jedva obuzdala jednog od Sinanovih sinova – Ernesta. On je na kraju i priveden zbog nasrtaja na ljekare jer ovi nisu željeli da dozvole porodici da ga bukvalno na silu izvede iz bolnice. Da bi spriječio eskalaciju, u KCS je tada došao i ministar Rasim Ljajić kao porodični prijatelj.
Naš sagovornik ističe i da je članovima porodice bilo omogućeno da dolaze u posjetu kad god su htjeli, bukvalno u bilo koje doba dana.
Sakić je u besvjesnom stanju, po nalogu porodice, prebačen u privatnu bolnicu “Belmedik”. Prema riječima porodičnog prijatelja, tamo nije primao terapiju za osnovnu bolest, već je samo dogovoreno da boravi kod njih. Iz “Belmedika”, takođe po odluci porodice, izveden je 24. maja.
– Nisu ga vratili u Klinički centar Srbije iako su im pojedini prijatelji savjetovali da tako urade, već su ga odveli kući, gdje je i preminuo – kaže naš sagovornik.
Advokat Savo Anđelković navodi da je porodica, ukoliko ga je izvela iz bolnica na svoju ruku, krivac za dalji razvoj Sakićevog zdravstvenog stanja, što se završilo smrtnim ishodom.
– Jasno je da nije bilo zle namjere i da je porodica jednostavno reagovala emotivno, ali time su oni preuzeli rizik. Izveli su ga iz bolnice na svoju ruku, vjerujući da mu tako čine dobro, a u stvari su uticali na to da mu se pogorša stanje. Mjesta za krivični postupak nema, međutim, krivica jeste na onima koji su odlučili da ga odvedu iz zdravstvene ustanove – objasnio je Anđelković za naš list.
Prof. dr Miljko Ristić, koordinator za transplantaciju srca i kardiohirurg u Kliničkom centru Srbije, navodi da je ogroman rizik i ugrožavanje života pacijenta ako iz bolnice izađe u vrijeme kad se priprema za transplantaciju.
– Ne znam mnogo o slučaju pokojnog Sakića, nisam bio njegov ljekar, ali radeći sa oboljelima koji su kandidati za transplantaciju znam da u toku pripreme za ovaj zahvat pacijent mora da miruje i da bude pod nadzorom ljekara. Time što su članovi porodice na svoju odgovornost potpisali njegov otpust direktno su mu ugrozili život, on nije smio da napušta KCS – kaže prof. dr Ristić.
On objašnjava da prilikom otpusta iz bolnice na odgovornost samog pacijenta ili bliskog člana porodice taj mora da se upiše u historiju bolesti i da potpiše formular za otpust.
– Svaki ležeći pacijent u bolnici ima historiju bolesti, koja se otvara onog dana kada se prima u ustanovu. To je dokumentacija od tri do četiri strane, na kojima piše dijagnoza, terapije i sve što je oboljelom rađeno u bolnici. Ukoliko je pacijent nesvjestan, njegov otpust potpisuje blizak član porodice, žena, dijete, majka, otac… – objašnjava Ristić.
Izvor:ekskluziva.ba
