Život na točkovima nije lak, a o tome je za Grand govorio pjevač Rajo Simonović koji je doživio jezivu saobraćajnu nezgodu u Crnoj Gori i kako kaže, za dlaku izbjegao smrt.
Nemilog događaja se i dan danas sjeća do detalja, a na sreću nije zadobio teške tjelesne povrede, iako je automobil bio potpuno uništen.
-To se dogodilo u pola šest ujutru tačno pred svitanje, bio je kraj novembra. Sjećam se, rominjala je neka kišica, bila je baš slaba vidljivost, nisu pomagali ni farovi, veoma klizav put… Radio sam u Budvi u jednom klubu do kasno i kada smo se kolega i ja vraćali sa svirke, ja sam spavao na suvozačevom sjedištu do možda, nekih 200 metara prije mesta udesa- počeo je priču Rajo, a potom otkrio jezive detalje kobne noći.
-Na jednom proširanju je kolega stao, probudio me i rekao mi da je umoran, da ne može više da vozi i zamolio me da se zamjenimo. Odmah sam prešao na mjesto vozača i već nakon 200 metara, pri izlasku iz krivine, bilo je pet konja na ulici. Nisam vozio brzo, možda 60 na sat, ali nisam uspio zbog klizavog kolovoza da ukočim. Bilo je jako jezivo, ma strašno- prisjetio se Simonović.
Kako kaže, Bog ga je sačuvao te je prošao sa nekoliko kopči na glavi, ali i velikom traumom zbog koje mjesecima nije imao hrabrosti da sjedne za volan.
-Rasjekao sam glavu, imao sam četiri konca. Skočio mi je u momentu adrenalin, šećer, bukvalno sam ojsetio da mi se nešto hladno sliva niz glavu i pogledao se u ogledalo. Cijela glava mi je bila krvava! Iskreno odreagovao sam dosta smireno, pozvao Hitnu pomoć sam, očistio glavu maramicama dok nisu stigli ljekari. Transportovali su nas u Urgentni centar gdje su mi šili glavu. Pustili su me iz bolnice tek sutradan ujutru- ispričao je Rajo i otkrio kako se osjećao u trenutku nezgode.
-Osjećao sam se čudno, mada ne mogu ni da se sjetim tačno. Pitao sam se kako baš meni to da se desi, otkud to, ali sam već u slijedećem trenutku rekao ‘Ko zna zašto je to dobro, Bog me voli’. Bio je to težak udes, totalna šteta na automobilu, ali sam razmišljao samo da sam sretan što sam preživio- priznao je pjevač.
Iako je veliki ljubitelj vožnje, posebno dvotočkaša, Rajo priznaje da su mu mjeseci bili potrebni da prevaziđe strah.
-Petnaestak dana nakon toga, kada sam prolazio istim putem uhvatila me je tolika jeza i neki nemir…Bilo mi je potrebno pola godine da dođem sebi. Nakon toga su me uglavnom kolege vozile ili neko iz porodice, nisam bio u stanju da vozim dugo- rekao je on, a potom dodao:
-Prošlo mi je kroz glavu u tim momentima kakav je naš posao, shvatio sam koliko nepredvidivih momenata nosi sa sobom, kako u saobraćaju tako i sa ljudima u kafani. Nažalost, mnogo naših kolega je izgubilo živote na taj način, vraćajući se sa svirki kasno. To stalno treba da nam bude na umu jer se vraćamo veoma umorni. Nije džabe noć za spavanje, a ne za posao, ali šta ćemo naša profesija je takva. Kad drugi uživaju i provode se mi radimo i zabavljamo druge, to nam je izvor prihoda, to je naš život.
