Film „Nedelja“ koji je snimljen po životu legendarnog pjevača Džeja Ramadanovskog pretpremijerno je prikazan za predstavnike medija, a ekipa Granda vam otkriva detalje sa konferencije i filma.
Premijera filma o Džeju
Ekipa filma ne krije da je ponosna da na projekat koji je za sve posebmo emotivan, jer su skoro svi poznavali privatno legendarnog pjevača.
-Mi smo četiri mjeseca tražili ko će da igra Džeja. Sticajem okolnosti neko je pomenuo Huseina Alijevića Husu koji je do mene ovdje i ono što je najzanimljivije je to što sam ja bio veoma upoznat sa njegovom muzikom prije toga, jer sam odrastao i na Džejevoj muzici i na „Beat Streetu“ – rekao je producent.
Nakon toga u filmu će se prikazati folkerov put kroz teško djetinjstvo i detalje kako se nosio sa ne tako lakim, odrastanjem.
– Momenat kada me je Boban Dedeić nazvao, predstavio se i pitao da li mi je zanimljivo da igram Džeja na filmu, jednostavno znao sam da kada uđem u to da se opet vraćam i postajem dostupan svakome, a danas je drugačije vrijeme nego 90-ih.
-Petak 13, prvi nastup u Beogradu, tatu je zanimalo jedino da idem u školu, ali nisam dao pet para za to. Dobijao sam batine, baba me branila, a kad sam ukrao jagnje, koje su čuvali za Bajram, tad me i baba prestala braniti. Poslije razvoda keve i ćaleta nisam išao u školu, ulica je postala moj dom. Dorćol je bila moja škola šibicarenje je bio unosan posao pošten, ništa nisi ukrao. Moja tetka je iznajmljivala kuću za kocku, piksla se plaćala na sat. Učiteljica je pokušala sve da me ne odvedu, ali ćale me izdao i odveli su me u dom. Međutim, dom se nije razlikovao od ulice, jedva sam čekao nedjelju tad se išlo kući, ali po mene nije došao niko, tad sam šibicario u domu, valjao sam po drugim pravilima i odnosu na ulicu, igralo se u cijelu pljugu, a ne u pikavce. Bježanje iz doma nije bilo strašno, ali je strašno bilo kad keva na ulici neće da ti se javi – govori Džej, kog u filmu tumači Husein Husa Alijević, te ističe da mu je najteže palo što ga se majka odrekla:
-Keva nije htjela da čuje za mene, pa sam ostao sa ćaletom. Na Dorćolu je postojali pravilo ako nisi g*zio uz svjedoka kao da nisi g*zio. Nisi mogao da mazneš ribu tek tako. Čuvao sam stražu dok je Sulja krao štek sa pljugama, to je bio način da se mazne lova.
Ispričao je kako je nevinost je izgubio sa „lokalnom ribom“ Radmilom, a ova scena je takođe prikazana u filmu.
– Sa njom sam prvi put spavao, potucao se po stanu kod drugova sa kojima sam valjao hemijske. Zdravko me prvi put obrijao, “beli čovek”, samo sam se s njima družio. Mića se vratio iz inostranstva, sa njim smo mi s ulice imali najbolje mjesto u kafani. Mića me je čuvao, davao pare, govorio kako će izaći na kraj da mangupina iz doma, savjetovao me da se branim kad me napadnu veći od mene. Mića je prebio jednog koji me je napao, ubio ga od batina. Kad sam prestao da šibicarim i počeo da lakiram auta, vratio sam se pjevanju prvoj ljubavi i pjevao sam domcima – prisjeća se glavni akter filma, pa opisuje scene iz života:
–Džamba brat je pola života proveo u Mardelji, napravio je veliki zločin, kao mlad u školi, ubo je lika komadom stakla koji ga je napao, a koji je poslije podlegao. Otada je važio za opasnog frajera niko u oči nije smio da ga gleda, svi su ga poštovali na ulici. Mića ga je poštovao posebno, donio mu odjelo i sat. Džej se zagledao u konobaricu lokala Nadu, ime koje je ostalo uređeno do kraja života. Tad je umro Tito. Pa smo prodavali značke sa znakom Tita, dok su svi plakali za Titom, mi smo plakali od sreće jer smo imali para. Jedino sam ja stajao u mjestu, svi su nešto profitirali, pa sam se vratio onome što sam znao – šibicama i pjesmi.
