Novica Zdravković se bori sa opakom bolešću od koje su umrli njegov brat Toma i njihova sestra

Pjevač i brat pokojne muzičke legende Tome Zdravkovića, Novica Zdravković (73) skoro dvije decenije vodi bitku sa opakom bolešću – kancerom bešike.

Novica je prije dvije i po godine saznao da je bolest uzela maha, te da je tumor postao zloćudan, zbog čega se povukao iz javnog života i svoj život predao u ruke doktora, kojima, kako kaže, beskrajno vjeruje, a veliku podršku mu u najtežoj životnoj borbi pruža i supruga Jelena.

Zdravković je prije nedjelju dana operisan na VMA, a u svojoj ispovijesti pjevač je do detalja otkrio kako izgleda teška bitka sa jednim od pet najčešćih malignih tumora u Evropi.

– Dobro se osjećam, izašao sam prije neki dan iz bolnice. Operisan sam prije nedjelju dana, a nakon tri dana su me otpustili iz bolnice. Za mjesec dana imam kontrolu, ali u suštini dobro je, ja sam zadovoljan. Imam dobrog doktora na VMA i mnogo sam mu zahvalan jer je odlično odradio operaciju. Danas se to laserski radi – kaže Novica za Pink.rs na početku razgovora.

Toma Zdravković poslije 18 godina borbe sa kancerom prostate, preminuo je 30. septembra 1991. godine, a kako Novica ističe, i njihova sestra je preminula od ove opake bolesti.

– Ja vučem ovo već 16, 17 godina, već sam navikao na to. Rak je u pitanju, genetski nam je to… Brat i sestra su mi od toga umrli. Ja odlično psihički podnosim bolest, ne obraćam pažnju na to, i to je najbitnije. Ne razmišljam o tome da sam uopšte bolestan, jer to čovjeka ubija. Sve je u božijim rukama i u rukama doktora… Ne znam da li jeste ili nije izlječivo, trudim se da ni ne mislim o tome. Ja sam skoro 18 godina proveo pored brata Tome koji se borio sa istom bolešću. Ja nemam tih psihičkih problema, važno je biti disciplinovan, kontrolisati se redovno, a ostalo je božija volja. Niko ne treba da se boji toga… Kad se uplašiš, onda se stvarno razboliš – kaže pjevač drhtavim glasom i dodaje da je bio prinuđen da prestane sa poslom kad je bolest uzela maha, ali da se ne predaje.

– Ja sam do prije dvije, tri godine radio punom parom, a onda kad su tumori postali maligni, prestao sam. Od 2002. godine ja muku mučim s tim… Iako je to sad maligno, mene to ništa ne plaši. Mene to ne opterećuje, svejedno mi je da li je benigno ili maligno. Moje je da ja na vrijeme odem na kontrolu, e sad kako se on širi i da li se širi, da li ostaje… Ja sam imao mnogo prijatelja koji su bili otpisani, ali su ozdravili i umrli prirodnom smrću. Imam i ja prijatelje koji su otišli za godinu i po dana i za šest mjeseci. Sve je stvar mozga kad je takva bolest u pitanju – ističe Novica.

Uprkos vedrom duhu i optimizmu koji mu ne manjka, pjevač ne krije da se pribojava da tumor ne pređe i na prostatu, kao što je to bio slučaj kod njegovog pokojnog brata.

– Najnormalnije živim, nisam promijenio način ishrane, normalno jedem i pijem sve. Mislim ne pijem alkohol više od dvije decenije, prestao sam da pijem otkad je umro moj braj Toma. Plašim se samo da ne pređe na prostatu, kao kod Tome, to je onda već ozbiljno… Razlika je u tome što je Toma bio nedisciplinovan, ja sam ga jurio i vitlao, međutim na kraju se on predao, nije mogao više da podnese bolnicu i da na mjesec, dva ide na citoskopiju… Nije to baš ni naivno psihički, ali imate milion težih slučajeva. U posljednje dvije, tri godine. Ja sam se nagledao u bolnici, pošto sam stalno tamo, mladih muškaraca koji imaju između 20 i 30 godina, koji dolaze sa rakom testisa. To je sve nastalo nakon bombardovanja, e to je žalosno – kaže Novica.

Pjevač ističe da je jedno vrijeme bio prinuđen da pije i lijekove za depresiju, a kako kaže, ona je upravo bila ključna da se njegov brat Toma preda i izgubi najtežu životnu bitku.

– Ljudi se na razne načine suočavaju sa rakom. Neki to dobro prihvate i izlaze na kraj s tim, dok su drugi depresivni, klonu duhom. Ja moram da priznam da sam i ja neko vrijeme morao da pijem lijekove za depresiju. Depresija je jako opasna, ona te uvlači duboko u bolest. To je i kod mog brata bilo presudno, on nikad u životu nije popio nijedan lijek, isto kao i otac, takav je bio, na oca. Kad je prestao da piše, da komponuje, da gubi volju za pjevanjem, prestao je jednostavno da bude taj Toma sa energijom. Sve ga je nerviralo. Mi smo na kraju krajeva i takav neki život vodili i mnogi su od te bolesti otišli, i Zoran Radmilović i Mika Antić. Tako smo živjeli i tako nam se to događalo. Mnogi nisu znali da se pomire sa tim i da bolest ignorišu. Ja sam se predao doktorima načisto i idem da me liječe. Organizam je jedno čudo, to je čitava jedna galaksija puna svega i svačega i ono što okom ne možete da vidite, to vas pojede. Mozak određuje sve, ili to prihvatite ili vas nema. Ja sam isti i kad odem na operaciju i poslije operacije, kad se probudim iz narkoze. Tako da se ja sada osjećam kao da mi je slijepo crijevo operisano. Bolovi prođu, prestaneš da obraćaš pažnju na to, a ja najviše vjerujem svog mozgu – istakao je Novica Zdravković.