Kafana je oduvijek bila posebno mjesto. Riječ je o instituciji u kojoj se kreira javno mnjenje, u kojoj se diskutuje o raznim aktuelnim temama. Tu se dogovara i pregoavara o brojnim stvarima. Ukratko, kafana je jedan od osnovnih stubova nosača društvenih aktivnosti.
Pored toga, kafana je i mjesto za zabavu, opuštanje i uživanje u noćnom životu. Aktivnosti koje su se nekada odvijale na teferičima i posijelima, kafana je preuzela na sebe. Kao takva, neizostavno je i tema mnogih pjesama. Čak se razvio i poseban muzički pravac – kafanska muzika, iz kojeg se iznjedrila plejada vrhunskih umjetnika, bez kojih bi noćni provod bio nezamisliv.
Tematika noćnog provoda, kafanskog veselja, ambijenta i svog folklora koji se vezuje za kafanu, u stvaralaštvu Džeja Ramadanovskog zauzima dominantno mjesto. Svi njegovi najveći hitovi „Rađaj sinove“, „Mrak, mrak“, „Ko se s nama druži“, „Hej kafano majko druga“ obavezno su protkani kafanom. Takođe, Džejev opus je bogat ritmom. Osim dinamičnih pjesama koje su razdraganog ritma, sam pojam ritma ga posebno fascinira, te mu daje značajno mjesto u svojim pjesmama. Numere „Sexy ritam“ i „Ritam vozi, vozi“ govore tome u prilog. Ova posljednja je objedinila te dvije teme. Objavljena je na albumu „Vozi, vozi“ iz 2003. godine, a rezultat je dobro uigranog tandema – Marina Tucaković koja je napisala stihove pjesme i Aleksandar Radulović Futa, koji je bio zadužen za kompoziciju.
Pjesma dočarava priču o ambijentu kafane u kojoj je dobar provod. Veselo društvo se zapilo, te od siline derneka podiglo talase, što navodi na zaključak da se pomenuti dernek odvija na nekom od beogradskih splavova, gdje je kažu, najbolji noćni provod u Evropi.
I dok je delirijum na vrhuncu, dok se trese i pod i plafon, pominje se jedna neprijatna istina koja je karakteristična za sve savremene kafane, ne samo za ovu iz pjesme. Stihovi „lepe cure, lepi momci, niko nikog ne gleda, ovde svako pseto laje, nijedno ne ujeda“ problematizuju jedan apsurdan fenomen. Mladi, puteni, željni života, momci i djevojke se „skockaju“ i dođu u kafanu u nadi da će ostvariti neki veći ljubavni uspjeh, a onda ništa – niko nikog ne gleda.
Ruku na srce, gleda, ali se sve završava na gledanju. Tužno i poražavajuće djeluje prizor momaka na jednoj i djevojaka na drugoj strani uz sporadičnu interakciju, a svi se, navodno, odlično provode. Želja da se ta situacija promijeni je tolika da se vidi svima u očima, uz nikad prevaziđeni strah da se bilo šta po tom pitanju učini. To obavezno prati nada da će enormna količina alkohola pomoći u prevazilaženju te barijere, piše “Express“.
Zato se treba prepustiti ritmu da vozi i uživati u vožnji. Iako djeluje nepremostiva kao kineski zid, ta mentalna blokada da se učini prvi korak ka ispunjenju najveće želje će biti savladana kada za to bude pravi trenutak. Tek s velike vremnske distance shvatimo da smo sebi, bez potrebe, stvarali preveliku presiju…
