Lepa Brena proslavila je nedavno 35 godina uspješne karijere, a osim pjesama sa novog albuma, pjevačica je publici predstavila i dokumentarac “Godine Slatkog greha”, koji je bacio svjetlo na neke nepoznate detalje iz Breninog života.
Pjevačica je otkrila šta joj naviše nedostaje iz vremena kada je bila najveća jugoslovenska zvijezda, šta misli o Aleksandri Prijović, ali i sa kojim životnim udarcem se još nije pomirila.
Dokumentarac “Lepa Brena – Godine Slatkog greha” vratio je vašu publiku u vrijeme kada ste bili najpopularniji bend u Jugoslaviji. Šta vam sve nedostaje iz tog perioda?
– To svakako nije popularnost, već harmonija koja je vladala na ovim geografskim širinama. Ljudi su i tada bili siromašni, ali se u vazduhu osjećalo veće zadovoljstvo. Činjenica je da današnja demokratija nije donijela ljudima onu vrstu zadovoljstva kojoj su težili i da se ovo uređenje polako pretvara u anarhiju, vrijeđanje bez pokrića, ogoljavanje nekih ljudskih života, sukobljavanje među ljudima… To je toliko izašlo na videlo, da život u ovom vremenu izgleda kao hod po minskom polju. Svaki dan je stresan, protkan užasnim, katastrofalnim vijestima, kada više niko ne odgovara za izgovorenu laž.
Na promociji dokumentarnog filma i nove pjesme u šali ste rekli da se osjećate kao da ste dobili “Oskara”, međutim, činjenica je da vam je 2017. bila prilično plodna što se priznanja i jubileja tiče. Kada se osvrnete na karijeru dugu 35 godina, da li postoji nešto što niste ostvarili?
– Za nekoga ko voli da radi svoj posao, svake godine sebi postavim nove ciljeve koje želim da ostvarim. Sigurno je da imam još mnogo želja i ideja, ali zahvaljujući društvenim mrežama, počeli smo brzo da živimo i čim dobijemo nešto, odmah gledamo šta ćemo sljedeće da radimo. Zanima me šta bi radile ove nove generacije kada ne bi imale internet, tu brzinu komuniciranja i protok informacije. Čovjek od toliko informacija ne može da bude fokusiran na ono čime treba da se bavi. Voljela bih da ove i naredne dvije godine radim turneju koju sam započela pod nazivom “Zar je važno da l se peva ili pjeva?”. Želim ponovo da obiđem cio svijet, da održim i male i velike koncerte i da promovišem energiju, toplinu i ljubav koje su vladale u periodu koji sam opisala u dokumentarnom filmu “Godine Slatkog grijeha”.
Nova pjesma nosi naziv “Boliš i ne prolaziš”. Da li postoji nešto u vašem životu što boli i ne prolazi?
– U principu sam sretna i zadovoljna i kod mene je sve otvoreno i transparentno. Postoje stvari koje su bolne u mom životu, odlazak mojih roditelja, Rakin odlazak 1993. godine, raspad jedne zemlje koja je davala duševni mir svima nama. Nekom to nije odgovaralo, pa se ta zemlja raspala spletom užasnih okolnosti i gdje se i dan-danas osjećaju posledice. Uvijek će me boljeti što je moje dijete bilo oteto i što nikada nije pronađen i kažnjen onaj ko je to uradio. To govori u kakvom pravnom sistemu živimo.
