Postoje tri nivoa u čovjeku: fiziološki – tijelo, psihološki – um, i njegovo biće – njegova vječna suština. Ljubav može postojati na sva tri nivoa, ali njezina kvaliteta može varirati. Na nivou fiziologije tijela, to je samo sek+ s. Možeš to zvati ljubavlju, jer riječ ljubav zvuči poetično i lijepo; 99% ljudi sek+ s zove ljubavlju. Sek+ s je biološki, fizički. Tvoja kemija, tvoji hormoni – sve materijalno je uključeno u to.
Zaljubiš se u ženu ili muškarca. Možeš li točno opisati čime te je ova žena privukla? Sigurno ne možeš vidjeti njeno biće, jer ne poznaješ ni vlastito biće. Ne možeš ni prepoznati njenu psihu, jer čitati nekom misli nije lak zadatak. Dakle, što si ti našao u toj ženi? Nešto u tebi fizički, kemijski, u tvojim hormonima je privučeno od strane hormona žene, njenog fizičkog, njene kemije. To nije stvar ljubavi, već stvar kemije.
Razmisli ponovo: Žena u koju si se zaljubio ode kod doktora i promijeni spol, i sada joj raste brada. Hoćeš li je i dalje voljeti? Ništa se nije promijenilo, samo kemija, samo hormoni. Gdje je sad tvoja ljubav?
Samo 1% ljudi su ušli malo dublje. Pjesnici, slikari, muzičari, plesači i pjevači imaju dovoljno senzibiliteta da osjete ono što nadilazi tjelesno. Oni mogu osjetiti ljepotu Duha, osjećajnost Srca, jer i sami žive na tom nivou.
Zapamti ovo kao opće pravilo: Ne možeš vidjeti dalje od onoga gdje i sam prebivaš. Ako živiš u svom tijelu i misliš da si samo tijelo, tada možeš biti privučen samo nečijim tijelom. To je tjelesni stadij ljubavi. Ali muzičar, slikar ili pjesnik živi na drugom nivou. On ne misli, on osjeća jer živi srcem i može osjetiti srce druge osobe. Ovo je često nazvano ljubavlju. To je rijetko – kažem možda u 1% slučajeva – ali s vremena na vrijeme se dogodi.
Zašto velika većina ljudi ne ide na drugi nivo gdje je toliko lijepo? E tu je problem: Sve je to jako lijepo, ali je i jako osjetljivo. Nije od čelika napravljeno, već od vrlo krhkog stakla, a kad ogledalo padne i razbije se, nema načina da se opet sastavi. Ljudi se boje da se ne upletu preduboko, da ne dostignu krhke nivoe ljubavi, jer na ovom nivou je nevjerojatno lijepo, ali i nevjerojatno promjenjivo.
Osjećaji nisu kao stijene, oni su kao latice ruže. Bolje je imati plastične cvjetove ruže, jer će uvijek biti tu i možeš ih oprati svaki dan i uvijek će izgledati svježe. Takođe, možeš ih poprskati francuskim parfemom. Ako boja izblijedi možeš ih ponovo obojati. Plastika je jedna od neuništivih stvari na ovom svijetu, stabilna je, izdržljiva. Zato ljudi ostaju na fizičkom nivou ljubavi. To je površno, ali je stabilno.
Izvor: Pozitivanstav.com
