Bivša žena pojbednika „Zvezda Granda“ Baneta Mojićevića, Milica Mojićević otkrila je da je bila žrtva zlostavljanja od strane svoje majke.
Milica je otkrila da njena mama ima „paranoidni narcizam“, a njenu objavu prenosimo u cijelosti.
-Draga zajednico, odasla sam kao dijete majke narcisa i kako bih najlakše opisala svoj život sa njom: „Spolja gladac a unutra jadac“. Jedan od najvećih izazova na mom putu ozdravljenja i procesa zacjeljivanja rana ostalih od odnosa sa narcističkom majkom jeste izlazak iz paralelnog svijeta u kome smo nas dvije bile. Naš svijet, u kom smo samo nas dvije iza zatvorenih vrata, krio je ozbiljno psihičko, emotivno, fizičko i seksulano zlostavljanje od strane majke (prvenstveno od nje, pa i od njenog ljubavnika/poslovnog partnera). Sa druge strane, spolja smo prikazivale, glumile da je sve ok, da imamo divan, blizak odnos, ništa blisko i divno u tom odnosu nije bilo- počela je Milica, a potom nastavilu priču koja ledi krv:
-Majka me je tretirala kao da sam stvar koja je greškom u njenom životu i otežava joj ga. Stvar, bez emocija, osjećanja, svojih potreba i želja. I skladu sam tim se i ponašala. Bila sam direktno uvučena u ljubavnu aferu koju je imala sa tadašnjim poslovnim partnerom. To je podrazumjevalo da sam postala dio njihovih seksualnih odnosa bivajući u istom krevetu sa njima, njihovih svađa i tuča, raznih laži, prevara koje su zajedno činili (i dan danas to rade) – gdje niko nije vodio računa da sam dijete i da mi tu nikako nije mjesto. Bila sam noćima prestravljena, uplašena do kosti šta meni može da se desi. Osjećala sam se nezaštićeno, izloženo, usamljeno, tužno i odbačeno. Boljelo me što niko nije bio u okolini da me zaštiti i spasi. Ubrzo se ovim osjećajima pridružili stid, krivica i bijes. Jer ovim scenama samo sam ja noću prisustvovala, danju se odvijao skroz drugi život. Preko dana se glumilo da je sve u redu – majka se vraćala poslu, ovaj čovjek svojoj porodici, ja školi u kojoj nikom nisam smjela da se požalim šta se dešava. Naše porodice su se i družile i posjećivale, što je dodatno pravilo konfuziju kod mene jer sam jedina bila prisutna uvijek.
U nastavku pročitajte cijelu priču Banetove bivše supruge koja će vas naježiti od glave do pete.
-Ja sam postala mali buntovnik – ovo je bio način da ispoljim unutrašnji haos koji se u meni odvijao. Međutim, etiketirana sam kao problematična, ona koja drami, umišlja, laže i pretjeruje, kojoj sve smeta i koja je preosjetljiva. Nažalost, ja sam povjerovala da je to tako. Da je problem u meni. Ubijena u pojam, što batinama što dresurom od strane majke, zaćutala sam. Nikome nisam govorila šta se dešava a naučila sam da glumim i predstavljam spolja svijetu ono što je moja majka željela. Dresura je značila da je dovoljan njen pogled da znam gdje mi je mjesto i šta treba da uradim. Spolja su se ljudi divili mojoj majci kako ima dobro i poslušno dijete a samo ja znam kako je do te poslušnosti došlo– priča Milica, a potom nastavlja:
-Ključ je u paralelnom životu u kom smo živjele. Nasamo me je tukla, što je prestalo onog momenta kad se sama prepala koliko me je istukla jer nedjeljama nisam išla na fizičko niti imala mjesto na tijelu bez modrice, ponižavala, degradirala, omalovažavala, ismijavala, sve što kažem ili uradim izvrtala onako kako njoj odgovara – bila sam podvrgnuta ozbiljnoj emotivnoj i psihičkoj manipulaciji i torturi. Za moje ćutanje i trpljenje ovog zlostavljanja kupovala me je skupim poklonima kao i slatkim riječima tebe mama voli najviše na svijetu i želi ti najbolje.
Milica je otkrila i kako se borila sa jezivim situacijama i svakodnevnim dramama.
-Da bih preživjela drame koje su se svakodnevno odigravale, bježala sam u svoj izmišljeni svijet, zatvorila se i napravila zid sa spoljnim svijetom. Naučila sam da žmurim na ono što se u meni i oko mene dešava, da gutam i ne obazirem se na svoju bol, da otupim. Unutar tog zida sam jako patila i bila tužna ali sam spolja istrenirano stavljala veliki, širok osmijeh kao znak da je sve uredu. Ova gluma je postala svakodnevnica, tako da sam uspjevala i druge i sebe da ubijedim da je sve uredu- ispričala je i nastavila:
-Tako zatvorenoj, nije mi više bilo važno šta se zaista dešava. Istina kao takva mi nije bila vrijedna. I ovo je upravo bila dobra podloga da moja majka napravi slijedeći zahvat na meni i ona objasni kako svijet funkcioniše. Po njenom, svijet je jedno opasno mjesto i samo njoj mogu vjerovati jer mi samo ona želi najbolje. Ljudi su zli, opasni, ljubomorni, koristoljubivi a samo ona ne – iako je sve upravo suprotno.
Kako je rekla njihov odnos postao je disfunkcionalan i patološki.
-Simbioza je podrazumjevala da sve dijelimo, da smo u svemu zajedno – ja nisam bila sposobna da donesem i najmanju odluku za sebe ako prethodno nisam provjerila sa majkom. Ovim je napravila ogromnu kontrolu nad mojim životom. Iz ovakvog odnosa sa majkom, izbor mog prvog partnera bio je problematičan. Ušla sam u vezu sa momkom koji me jako maltretirao, kontrolisao, bio nasilan i ljubomoran. Sa mojom majkom se odlično slagao. Njihov odnos je došao do toga da su imali paralelnu seksualnu vezu, dok smo nas dvoje još bili zajedno. Ovim saznanjem su mi poljuljani razum, vjera u sebe, ljude, u život – osjećaj teško opisljiv riječima – kao da su bacili bombu unutar mene koja me raznijela na milion dijelova. Sa posljedicama ovog iskustva i dan danas se nosim- objašnjava Milica i nastavlja:
-Odrastati kao dijete paranoidno narcističke majke je jezivo teško i bolno iskustvo, koje razara i um i tijelo. Posljedica ozbiljnog zlostavljanja koje sam doživjela tokom odrastanja i patološke veze koju sam imala sa majkom, kao i sve što se tokom odrastanja dešavalo u paralelnom svijetu, kod mene se odrazilo u vidu tumora na kičmi. Nakon tri operacije i suočena sa ozbiljnom bolesti i smrti, kreće moje osvješćivanje.
