Međutim, kod njih sve počinje i završava na riječima. Ne dajući ništa zauzvrat, iscijedit će vas do kosti, potpuno ogoliti. Radi se o poremećenoj ličnosti, za koju je tipično odstupanje u reakcijama na poticaje: te su reakcije nesrazmjerne, neobične ili složene.
Sociopat je naziv za osobu oboljelu od antisocijalnog poremećaja ličnosti. Oni nisu psihički ili fizički bolesni, već imaju kriva moralna i ostala uvjerenja. Naime, iako se svrstavaju u u grupu psihopata i vrlo su slični ove dvije grupe se razlikuju u kodeksu ponašanja i načinu razmišljanja. Psihopata se rađa, dok sociopata postaješ. Nepoznati su im osjećaji krivnje, saosjećanja, kajanja itd. Ako se otkrije na vrijeme, poremećaj se može ispraviti. Najčečći simpotomi su okrutnost prema životinjama, piromanija,te okrutnost prema drugima, izvor Wikipedia.
Velika trauma
Ukoliko se nađete u društvu takve osobe ili gora opcija da je neko od vaših bližnjih esencijalni psihopata ( naziv za sociopate), a mogućnost je velika jer je u BiH svaka treća osoba ima karakteristike. Ono što je vrlo važno je imati na umu da su to vrlo nezreli ljudi, dob: u rasponu od 30, 40 i 50 godina. Dobro ih je poznavati, jer što više znate o njima, oni su manje opasni.
No, međutim njihove tehnike mogu postati tako suptilne da prolaze sasvim neprimjećene. Egocentričnost je također jedna od njihovih prepoznatljivih karakteristika. Vole slušati sebe, čuti laskanje, vidjeti odraz sebe u drugima. Obično vjeruju da su središte svijeta. Da je sve podređeno njima i njihovim potrebama. Često ne priznaju ni društvene norme niti prava drugih. Ne vide ništa loše u laganju, krađi ili nevjeri – ako im to pomaže da ostvare ono što žele.
Kako čovjek u stvari postane sociopata? Još uvijek se ne zna sa sigurnošću, ali ono što se može reći jeste da je sve u većini slučajeva ukorijenjeno u samom odgoju. Takve osobe su u djetinjstvu doživjele veliku traumu koja je ostavila traga na psihu.
Nedostatak roditeljske ljubavi, zlostavljanje psihičko ili fizičko itd.
Karakter se u djetinjstvu odlikuje kroz interakciju dva faktora:
Naslijeđeni faktori ili geni – to su aspekti karaktera koje su nam prenijeli roditelji, poput stidljivosti ili optimizma. To se ponekad naziva temperament.
Okolina i životne situacije – to je okruženje u kojem neko odrasta, događaji koji su se dogodili i odnosi s članovima porodice i drugima. Uključuje stvari poput tipa roditelja koji su nas odgajali, da li je to bilo okruženje ljubavi ili problema.
Smatra se da poremećaje ličnosti uzrokuje kombinacija genetskih i okolišnih utjecaja. Neki ljudi mogu imati genetsku predispoziciju za razvoj antisocijalnog poremećaja ličnosti i životne situacije mogu potaknuti njegov stvarni razvoj.
Također, smatra se da možda postoji veza između ranih nedostataka empatije, razumijevanja perspektive i problema drugih, i kasnije pojave antisocijalnog poremećaja ličnosti. Ti osobni problemi mogu biti otkriveni ranije, a to može poboljšati šanse za njihovo liječenje.
Teško ih je prepoznati ‘na prvu’. U većini slučajeva to su vrlo privlačne, na trenutke, rekli bismo i neodoljive osobe. Međutim, jednom kada vas “pridobiju” krenu crpiti vašu energiju, ne staju, rušeći sve pred sobom.
Osnovno i rekla bih u većini slučajeva jedino oružje kod takvih osoba jeste riječi i to i to prazne riječi. U stanju su da vam pričaju bajke samo da bi vas “zarobili” u svoju mrežu. Često su te priče tako upakovane i servirane da vas odmah “kupe”. Često su to vrlo inteligentne osobe koje otkriju slabu stranu svoje žrtve te je maksimalno iskorištavaju za svoje dobro. Međutim, kod njih sve počinje i završava na riječima. Ne dajući ništa zauzvrat, iscijedit će vas do kosti, potpuno ogoliti. Radi se o poremećenoj ličnosti, za koju je tipično odstupanje u reakcijama na poticaje: te su reakcije nesrazmjerne, neobične ili složene.
Obično se radi o osobama nesposobnim da razumiju osjećaje drugih, nesposobne da vole, desi se i da vole al to nije ljubav koju osjeća normalan čovjek. Često zahtijevaju goleme iskaze ljubavi i odanosti, ali nisu sposobni ponuditi isto zauzvrat. Čitajte pažljivo jer postoji velika mogućnost da je jedan takav baš u vašem životu.
Pet tipova emocionalnih izrabljivača
U stručnoj literaturi definirani su kao opasne osobe čije riječi i djela u nama izazivaju negativne emocije, tjeskobu, glavobolje, a mogu i slomiti srce. Hladno. „Emocionalni vampiri” vrlo je slikovit naziv za poremećene ličnosti, među kojima razlikujemo pet tipova: asocijalan, histrionski tip, narcisoidan, opsesivno-kompulzivan i paranoik. Još veća opasnost je kada je sve to objedineno u jednu jedinku. O da.
Majstori manipulacije
“Emocionalni vampiri” manipuliraju bolje od svih. Pokušavaju nas hipnotizirati kako bi nas iskoristili, a kad padnemo u njihovu zamku, postajemo njihovi robovi. Od njih ne možemo ništa očekivati, jer nisu spremni ništa dati, nisu u mogućnosti funkcionisati na način kako funkcionišu normalne osobe. Zašto? Zato jer ne znaju za drugačije. Kako vrijeme odmiče sva njihova “ljubav”, “briga”, “pažnja” kao što smo već govorili ostaje i završava se na riječima.
U trenutku kada zahtijevamo bolje ophođenje ili jednostavno ravnopravnost, odnos će se prekinuti bez obzira na sve što ste dotad proživjeli zajedno. Odnose, bez obzira na to kojeg tipa, shvaćaju kao još jedan izraz moći.
Savjet kako se ophoditi prema njima je da snaga riječi se nalazi u umu slušatelja, tačnije, riječi su onoliko snažne koliko im mi dozvolimo da utječu na nas. Zato ne dozvolite da vam emocionalni vampiri prenose svoju negativnu energiju. Na takav način mi postajemo zaraženi njihovom „bolešću.” Nakon vampirskog „ugriza” mi počinjemo pokazivati elemente ponašanja i razmišljanja vampira. Postanite svjesni promjena u sebi i borite se protiv njih, mislite svojom glavom i ne dozvolite utjecaj toksičnih osoba na vaš unutrašnji mir.
Četiri osnovna pravila kojima se rukovode:
1. „Važno je ono što ja hoću, i to hoću odmah”. Oni su kao djeca koja nemaju strpljenja. Njihova potreba mora biti zadovoljena, ostali nisu bitni.
2 . „Pravila nisu pisana za mene”. Kako se smatraju posebnima, mogu raditi što ih je volja bez obzira na posljedice.
3 „Ti si kriv/a”. Nikad neće priznati vlastite greške.
4 „Sve mogu postići izljevom bijesa”. Njihovo iskazivanje ljutnje kreće se od žučne svađe pa sve do glumljenja simptoma infarkta.
Vampiri često bezrazložno znaju vrijeđati, bez obzira je li u pitanju kritika, zapovijed ili obična komunikacija, čak je i psovanje oblik vampirizma, piše matrixworld.
Izvor:expressmag.ba
