Nazivaju ga još i gradom srebra, jer se tokom 16. vijeka na ovim prostorima iskopavalo čak dvije trećine svjetske rude ovog plemenitog metala. Upravo to je bio i jedan od razloga zbog kojeg su se Španci, koji su inače i osnovali ovaj grad, počeli da ulažu i grade ovdje, pa su od proizvodnje i prodaje srebra, u vrlo kratkom roku na brdima Marfil, Tepetapa, Santa Ana i Cerro del Cuarto koja se nalaze oko grada, izgradili sistem utvrđenja, zbog čega je i današnji izgled centra grada tako brdovit, sa uskim i vijugavim ulicama.
Ovakav sistem ulica, nije baš tipičan za ostale španske kolonijalne gradove koji su se pretežno gradili u pravilnoj, paralelnoj mreži. A upravo ovaj nepravilan oblik terena koji imamo ovdje, doveo je do toga da danas sami centar ovog gradića bude pravi lavirint sa mnogo ispreplitanih ulica šarenih boja.
I baš ove male, šarene ulice Guanahuata, zajedno sa fasadama jarkih boja i veselih dekoracija, jedan su od najljepših prizora koji sam vidio u posljednje vrijeme. Uz to, kako ovaj gradić još uvijek nije tako turistički popularan, zaista nudi onaj pravi, kako to volim da kažem, lokalni šmek i priliku da doživite neku zemlju kroz svakodnevnicu lokalaca i njihov stil života.
Jednostavno sjedite na kafu u neki od mnogobrojnih kafića ovog mjesta i upustite se u razgovor sa ovdašnjim lokalcima, koji će vrlo rado, željeti da čuju vaše priče.
A osim prilike da upoznate neke nove ljude, šetnja ulicama staroga grada i obilazak starih spomenika, muzeja i katedrala, učiniće da se osjećate kao da ste se vratili nekoliko vijekova u nazad. Zaista, mnogo toga nevjerovatnog može da se vidi ovdje, a jedno od takvih mjesta je definitivno neobična Aleja poljubaca, mala i veoma uska ulica, u kojoj se dva balkona gotovo pa dodiruju, a koja su po jednoj staroj narodnoj priči, omogućila mladom paru kojem je ljubav bila zabranjena, da se u tajnosti sastaju i ljube, svako na svom balkonu.
A iako ova priča ima tragičan kraj, legenda kaže da ako poljubite voljenu osobu na crvenoj stepenici u ovom prolazu, slijedi vam 7 godina sreće u ljubavi. Možda ovo bude jedini način da se oženim na kraju.
Vrlo zanimljiva je i Bazilika Djevice od Guanahuata u kojoj se nalazi jedna od najvažnijih relikvija u čitavom Meksiku, kip Djevice Guanahuato, koji potiče iz sedmog vijeka.
Figura je izrezbarena od drveta i postavljena na srebrnu osnovu, a gradu ju je poklonio španski kralj Filip II 1557. godine. Pored ovog cijenjenog kipa, u ovoj ubjedljivo najvećoj građevini u cijelom gradu, se nalaze i brojne relikvije koje je poklonio papa, kao i vrijedna djela meksičkih umjetnika.
Pored ove, preporučujem vam da posjetite i crkve Templo de Belén i Templo La Valenciana, od kojih je prva poznata po kasnom baroknom uređenju fasada, dok drugu posebnom čine tri sjajna velika oltara, ukrašena zlatom.
A kad smo već kod Južne Amerike, ne smijem da ne spomenem kip Isusa Hrista ili Cristo Rey, statuu visoku 23m koja se nalazi na vrhu brda Cerro del Cubilete, na oko 45 minuta vožnje od Guanajuata.
Osim po svojoj prelijepoj kolonijalnoj arhitekturi, u Guanahuatu se nalazi jedan od najneobičnijih muzeja u kojem sam ikada bio. U pitanju je Muzej mumija, u kojem posjetioci mogu da vide oko 100 mumifiricanih tijela, kao i najmanju mumiju na čitavom svijetu!
Naime, kako je početkom 1800. godine, grad zadesila kolera koja je usmrtila dobar dio stanovnika ovoga grada, došlo je do ogromnog povećanja grobnih mjesta, a kako tadašnje vlasti više nisu znale šta da rade, u periodu od 1865. do 1958. počele su da traže da članovi familije preminule osobe, plaćaju porez na lokalnom groblju. U slučaju da tri godine zaredom to ne bi uspjeli, njihovi voljeni bili bi tada iskopani i sklonjeni sa groblja.
Ono što je poprilično čudno, je da su leševi zbog ekstremno suvih uslova tla, bili prilično dobro sačuvani, te na neki način prirodno mumificirani. Groblje je te neobične mumificirane leševe držalo pod zemljom u kosturnici ispod samog groblja, u slučaju da rođaci dođu sa novcem tražeći ponovni pokop. Na taj način je do 1894. godine kosturnica skupila dovoljno mumificiranih tijela da se preimenuje u muzej.
U početku su mumije bile samo unešene u muzej i postavljene na razgledanje, ali kako su vremenom pojedini posjetioci znali da ih oštete, stavljeno je staklo. Budući da su nastale prirodno, mumije su jezivijeg izgleda od “standardnih” egipatskih mumija i često su veoma mršave sa iskrivljenim licima, prekrivene cipelama ili otrcanim krpama koje se nisu skinule sa njih do dan danas, jer je ovaj pokušaj u par navrata rezultovao lomljenjem njihovih kostiju.
Među najšokantnijim mumijama svakako su trudna mumija i skupljeno dijete mumije, kao i “najmanja mumija na svijetu”, koja nije veća od jednog hljeba. Zanimljivo je i to da je 1970. ovdje snimljen meksički b-horor film pod nazivom Santo Versus the Mummies of Guanajuato, u kojem glumi maskirani hrvač Rodolfo Guzmán Huerta.
Meksiko je isto tako poznat i po čuvenoj Fridi Kalo, a ukoliko ste kao i ja ljubitelj njenih slika, nećete se pokajati ukoliko posjetite muzej Diega Rivere, njenog supruga i poznatog umjetnika ovih prostora, koji je ustvari njegov dom, sa originalnim stvarima i autentičnim namještajem. Pored ovoga, u gradu se nalazi i još jedan muzej posvećen još jednoj nadaleko čuvenoj osobi. Radi se o Miguelu Servantesu, autoru čuvenog romana Don Kihot. Ovaj pisac, jako je cijenjen i obožavan u Meksiku, iako se vjeruje da ga nikada nije posjetio, a na ulazu u njegov muzej, dočekaće vas veliki kip Don Kihota. Pored brojnih eksponata koji uključuju statue, tapiserije i predmete vezane za Servantesa, u njegovu čast se i svake godine održava Međunarodni festival Cervantino.
Dok ste ovdje, svakako obiđite Gradsku operu ili Teatar Juarez, otvoren 1930. godine nakon čak trideset godina gradnje, a u kojem danas možete pogledati neke od najimpresivnijih predstava i koncerata simfonijskih orkestara. Ono što je čini tako posebnom jeste njena arhitektura. Masivni dorski stubovi koji podupiru osnovu u romanijskom stilu na kojoj je smješteno devet bronzanih statua grčkih muza ostavljaju bez daha, kao i impresivne stepenice koje vode ka ulazu, a omiljeno su mjesto sastajanja lokalaca.
I ljubitelji šopinga će u Guanajuatu pronaći nešto za sebe. Najpoznatija i najveća pijaca u gradu je Mercado Hidalgo u kojoj možete pronaći gotovo sve što vam je potrebno, te mi se nekako čini da koliko god mali bio ovaj grad, u njemu zaista može da se vidi toliko toga.
Kako vam se dopada Guanahuato i da li biste posjetili ovaj grad?
Izvor: https://www.riopricesaputovanja.com/
