Prva ispovjest pjevača Slobodana Bobija Stojadinovića, kuma Šabana Šaulića, nakon nesreće u kojoj je na današnji dan, prije tačno pet godina kralj narodne muzike u saobraćajki izgubio život.
Bobi je bio svjedok jezive nesreće u Njemačkoj, a sada je pred Grandovim kamerama ogolio dušu i sa knedlom u grlu progovorio o kobnom danu.
Šabanov kum je do detalja opisao svaki trenutak tragedije i u razgovoru za Grand istakao da i dalje ne vjeruje da legenda narodne muzike više nije među nama.
-Naše druženje je ostavilo traga. Kad me neko pita i kaže „molim te, objasni mi šta se dešava“, ja ne umijem da odgovorim, ne znam šta da kažem. Ni sam nisam svjestan kako je moguće da se dogodila nesreća. Ja mislim da je on tu, da on nije otišao. Ja živim sa tim i budim se sa tim i liježem, jer je on uvijek tu negdje oko mene. Svaki moj pokret me podsjeća na ono što se, na žalost, desilo – počeo je svoju ispovijest Bobi za Grand.
Slobodan Bobi Stojadinović otkrio detalje nesreće
Šabanov dugogodišnji prijatelj i kum je u trenutku nesreće bio u automobilu sa pokojnim kraljem narodne muzike i kako kaže, i dalje ne može da se oporavi od traume koju je doživio i od koje vuče niz zdravstvenih problema.
-Sve mi se vraća, sve slike. Stalno čujem glas pokojnog Mirze kako teško uzdiše. Stalno vidim njega (Šabana), jer je on mene pokušao da izvuče iz auta. Ja sam sjedio iza, on je sjedio ispred mene. Pošto je bio mali auto, on je pomjerio sjedište skroz naprijed. Govorio sam mu da to ne mora da čini, ali je bio uporan govorivši da imam dugačke noge. Namjestio sam se, a nikada nisam ni u jednom autu namještao sebi zaštitu za glavu. Ja sam prvi put u životu u tuđem autu namjestio to. Milion puta sam se vozio iza i uvijek sam morao da budem tu u njegovoj blizini da čujem šta priča – ispričao je Stojadinović.
Bobi je u razgovoru za Grand otkrio i da su se neke stvari odvijale neuobičajeno drugačije nego inače, prije same nesreće.
– Neko kuca na vrata, ja ustajem, otvaram u pidžami. Šaban stoji spreman sa torbom. ‘Šta je čovječe, vidi koliko je sati, brzo’, rekao je. Brzo, kao u vojsci. Za pet minuta smo bili spremni. Silazimo, on stoji ispred hotela i puši cigaretu. Taj trenutak ne mogu da zaboravim. Uvijek smo mi njega čekali. On kad dođe imao je svoj ritual, ne ulazi u auto dok ne završi cigaretu. Da li je to plus, minus, toplo, hladno, uvijek je bilo tako, on je uvijek morao da ispuši cigaretu do kraja. To jutro kad nas je vidio na vratima, on je bacio cigaretu i rekao ‘idemo, idemo, idemo’. Mi u šoku, kažem dobro, polako, a on će „kako polako, kasnimo“ – priča Bobi i dodaje da ih je Šaban neuobičajeno požurivao ovoga puta.
–Auto je bio parkiran malo dalje od ulaza, a on se ljutio što je bio daleko. Pitao me je što nisam stao bliže, ali nisam znao šta da kažem. Nosim sam moj i njegov kofer, došli smo do auta i Mirza je otvorio vrata i stavio svoju tešku klavijaturu, mislim da je bila oko 30 kilograma. Jedva sam je podigao i zaglavio je između sjedišta. Mjerkao je i rekao ‘Ne daj Bože da me ovo udari, ubiće me’. Namjestio sam se, namjestio sjedište za glavu i to mi je život spasilo- ističe Stojadinović.
Slobodan Bobi Stojadinović: „Šaban je izašao iz kola i čekao doktore“
Bobi je priznao i da je nakon sudara Šaban pokušao da ga izvuče iz smrskanog automobila.
-Ponovo me neko budi, udara me. Gledam, otvaram oči. Pitaju me kako se zovem, a ja ništa ne znam. Pričali su mi doktori da je on mene pokušao da izvuče… On je izašao napolje, čekao je doktore. Doktori su došli, on se držao za vrat i samo je rekao ‘boli, boli’. Doktori su ga pregledali, mjerili mu pritisak i ustanovili da mu pritisak pada. Gledaju da li ima neku povredu, nema ništa. Znali su da je to unutrašnje krvarenje. Odmah su pozvali helikopter. Dali su mu inekciju da ga smire, da mu ne bi srce od straha kucalo brže. Stavili su ga na nosila, ubacili u helikopter i odveli u bolnicu – priča Bobi.
Slijedeća trauma usledila je kada se Bobi probudio u bolnici i prikovan za krevet saznao za gubitak kuma.
-Kada sam se probudio poslije neka 3 sata Gordana me je zvala. Nisam zapravo ni znao da ona mene zove nego sam se probudio i pitam gdje je Šaban. Kažu tu je. Tražio sam da ga vidim. Ali kako da ga vidim kada sam sav u zavojima i sa aparatima, samo mogu oči da pomjeram. Ne mogu da ga vidim. Dajte mi telefon, a suze mi same idu. Tražim, oni ne znaju gdje je telefon. Pronašli su moju torbicu, ja otvaram, uzimam telefon i vidim stotinu propuštenih poziva. Otvaram Šabanovo ime, pokušavam da ga dobijem, zvoni telefon, ne javlja se. Pokušavam Mirzin broj, ne javlja se. U tom trenutku meni zvoni telefon, i ja vidim Gordana. Ja ostavim, ne mogu da se javim. Teško mi. Ne znam koliko puta me je zvala, smognem snage na kraju, a ona mi kaže da spavam i pita me gdje je Šaban – ispričao je Šabanov kum za Grand.
