Michelle McDougal, fotograf iz Hallowella u Americi, podijelila je svoju čudesnu priču o preminuloj nani koja je raznježila ljude širom svijeta. Evo kako ona glasi.
Od mog prvog dana života nana i ja smo bile izuzetno bliske. Rodila sam se jednog hladnog decembarskog jutra, baš na njen 39. rođendan. Bila sam joj prvo od sedmoro unučadi. Zajedno smo proslavile 45 rođendana, obično uz po dva parčeta torte. Toliko smo toga zajedno proživjele – porodična putovanja, vikend ture, kartanje u dugim zimskim večerima… mogla bih da nabrajam do sutra. Međutim, najdraže vrijeme provedeno sa njom je ono kada smo samo sjedile i čavrljale, uživo ili preko telefona. nana i ja smo pričale baš o svemu.
Kao i većina te stare generacije, i ona je bila jedna dobričina koja bi i posljednji zalogaj hljeba podijelila sa vama. To sam polako shvatala godinama. Kada sam imala svega 10 dana, dobila sam upalu pluća i umalo sam umrla. Mama i nana i dedo su unajmili medicinsku sestru da dežura kraj mene. Nikad nisam razmišljala o tome kako su platili tu sestru, a kada sam već odrasla djed mi je pričao o tome.
