Mada je na meti mnogih koji smatraju da se prodao Grandu, poznati roker otkriva zašto je prihvatio da bude u žiriju i ko po njemu truje naš naraštaj…
Iako je bio najveći protivnik Granda, poznati roker Đorđe David nije odbio saradnju sa ovom izdavačkom kućom, što mu se višestruko vratilo. Kao član žirija ima šansu da edukuje mlade, ali i da promoviše svoju muzički pravac kog se, kako kaže, ne bi odrekao ni za kakve pare. Iako je postalo deplasirano objavljivanje albuma, David se odlučio na taj korak i spremio neke nove obrade, piše “Kurir.rs“.
Zašto još čekamo novi album?
– Proživljavam nervni slom oko autorskih prava i zakonitosti koje moraju da se ispoštuju jer je riječ o obradama. Od četiri, pet nasljednika moramo da dobijemo papire. Pao sam u depresiju rješavajući te stvari jer smo sve oko muzike produkcijski završili.
Isplati li se rokerima da objavljuju albume?
To je isto kao kad pitaš ženu koja je zaljubljena da li joj se poslije dvije nedjelje strasti isplati da spava s tim muškarcem. Nemaš garanciju za bilo kakvu vrstu budućnosti, pogotovo u ovo vrijeme kada je tehnologija razvalila cijeli sistem. Treba biti pametan i dosjetiti se kako prodati CD koji je izašao iz fazona. Ja sam smislio da na naslovnoj strani bude pasoš SFRJ jer se album zove „Da se ne zaboravi“. Radimo obrade ex-Ju u inat ljudima koji ubijaju zanat.
Ko su ti ljudi?
Autotjun. Čemu onda učenje gitare, bubnja ili pjevanja, ako sve radi mašina? Ne želim da vodim ljubav sa robotom nego sa živim bićem. Tako isto hoću da pjevam i da iza mene svira fantastičan gitarista, kao što Tomi jeste.
Album izdaješ za “Grand”?
Svi su u šoku. Ali, ljudi, prosta je stvar, to je najbolja izdavačka kuća. Meni je na sreću jer mi je Bog dao drugi put šansu i kockice su se poklopile. Nikad nisam bio vidljiviji, i to kroz najgledaniju formu. Mislim da je „Grand“ uvođenjem mentorstva u „Zvezdama Granda“ stotinama kilometara pobjegao od rijalitija. Rad sa klincima navodi me da obnovim gradivo… Na kraju krajeva, omladina će, pored sjajne narodne muzike, moći da čuje i dobar rokenrol .
Zašto ljudi imaju predrasude prema Saši Popoviću i „Grandu“?
I ja sam smatrao da je to loša stvar koja truje narod, ali svi evoluiramo. Bio sam najveći oponent „Grandu“, a sada sam mu beskrajno zahvalan jer su mi dali prostor kakav mi svojevremeno nije dao ni PGP. „Grand“ je biblioteka u odnosu na tekstove koje nam nude Senidah, Jala Braća, Buba Koreli. Lično ih ne znam, ali je sramota što smo dozvolili da uđu u vidokrug i postanu In. Oni su uvreda za svakog muzičara. Zato smo napravili ovaj album da pokažemo prave tekstove, dok oni njihovi djecu jedino mogu da nauče šta znači imati seks za lovu i prodavati drogu.
Da li bi bio mentor Senidah?
Ako zna da pjeva, prihvatio bih, ali bojim se da ne umije. Da zna, morao bih da se bavim lobotomijom, da joj objasnim kako tekstovi u kojima kaže da je prilikom čina vođenja ljubavi veoma dobro uzeti neku lutku koja bi ti to poboljšala, čitaj drogu, šalju izuzetno lošu poruku jer to slušaju klinci. A pošto slušaju klinci, samo bih upitao sve one roditelje koje djecu drže za ruke i dovode ih na takve koncerte da li su normalni?! Njima jednostavno treba oduzeti djecu. Uz riječi: „Mala voli mečku, mala voli BMW, mala voli kintu, mala voli separe“, vidiš djevojčicu od 12 godina koja miješa kukovima. Vidi, ja imam kćerku, noge ću joj polomiti ako primjetim da to radi!
Cecina kćerka Anastasija ima prelijep glas, pa i ona snima autotjun.
Nisam slušao njene pjesme pa ne mogu da aminujem. Za mene Ceca nije srpska majka, ne nikako, tako da ne bih ni to komentarisao. Za mene su srpske majke Slađana Milošević, Silvana Armenulić, Fahreta Jahić, Nada Knežević. Jedino sam vidio da je Cecina kćerka neosporno lijepa, ljepša od Cece hiljadu puta.
Zašto onda Cecu svi zovu srpskom majkom? –
Za mene ona to nije.
A Jelena Karleuša?
I ona mi je više srpska majka nego Ceca. Znam bekgraund i jedne i druge.
U kakvim ste sada odnosima s obzirom na to da ste se vrijeđali?
Mnogo sam je gazio i svašta pričao o njoj dok nije postala majka. Kategorija majke mi to više ne dozvoljava. Na sve to, mislim da je ona vrlo ozbiljan psiholog. Da me je dočekala sa replikom: „Šta je bilo majmune, kretenu i ostalo“, tu bih se vrlo lako snašao kroz sve ono što sam o njoj pričao. Međutim, ona mi je udarila takvu šamarčinu da me je i dan-danas sramota kad je vidim. Rekla je da se u „Zvezdama Granda“ pojavljuje novi član žirija, jedan od najboljih frajera na prostorima bivše Jugoslavije i tu me je postidila. Čovjek uči dok je živ, bez obzira na moje 53 godine kada sam ušao na „Grand“. To mi je bila ozbiljna škola, više nemam namjeru nikoga da pljujem kao ličnost, samo mogu djela.
Šta sada misliš o Saši Popoviću?
Bilo bi fenomenalno da rokenrol ima nekog Sašu Popovića, jer se on za svoju branšu borio kao lav. Imali smo Pecu Popovića, ali nije mogao da dobaci toliko daleko. U poslu Saša je ozbiljna životinja sa nevjerovatnim njuhom, pogotovo što je najvećeg oponenta pozvao u žiri. Moj ulazak u „Grand“ je lični poraz svega što sam mislio da znam. Ukapirao sam koliko ne znam, ali znam više od dušebrižnika koji brane rokenrol i pljuju me. Oni jure ćurke na klaviru u klubovima od 30 do 50 eura, a vikendom sviraju svadbe.
Šta kažu Bora Čorba, Bajaga… za tvoj preokret?
Nisu vjerovali da ću toliko dobro da izvedem ovu priču do kraja, ali smatraju da radim odlično.
Jesi li razmišljao da snimiš duet sa Bekutom ili Đurišićkom?
Mogao bih da snimim radi fore, ali da ih prevedem na moju priču. Želja mi je da snimim album sa romskom muzikom, jer je to neka vrsta džeza, što sam ukapirao slušajući Šabana Bajramovića.
Isprozivao si Darka Lazića zbog droge i alkohola.
On je kao javna ličnost uzor klincima, a brutalan je pjevač i mora da snosi odgovornost za to što je uradio. Samo čekam da vidim koja će presuda biti, a klinci moraju da znaju da to ne znači da si Betmen i veliki baja, nego čovjek koji je napravio ozbiljnu grešku.
Mnogi misle da je droga najviše zastupljena među rokerima.
-Odmah će ljudi da ti kažu: „Šta ti pričaš o drogi, vi rokeri…“. To su stvari lične odluke. Ali, ono što je EKV ostavio iza sebe, to je priča koja je obilježila muziku Balkana, što je zabilježeno u enciklopedijama. Ako je nešto i pjevano na tu temu, pjevano je kao opasnost i opomena. To je razlika između onog i ovog vremena. Mnogo je više para u narodnoj muzici i njima je mnogo lakše da dođu i kupe takve stvari za sebe. U rokenrolu odavno nema para za tu vrstu igrarija. E, sad, jedino mi nije jasno kako mogu da se slože špricer, svinjetina i kokain. Ja sam zavisnik od tri stvari – slatkog, treninga i jakog zvuka. Drogu ne mogu da vidim očima, a kamoli da se drogiram. Ne pijem alkohol, a i ne pušim.
Da li je Aca Lukas zaista roker u duši iako pjeva narodnjake?
Znam ga preko 35 godina, iz vremena dok je bio klavijaturista u grupi Viktorija. Ozbiljno je to radio i sabijao, a u ovu priču otišao je iz potrebe. Zadržao je tu vrstu bezobrazluka i isključivosti, što rok i jeste.
Koje vokale turbo-folka poštuješ?
-Dragana Mirković je napravila svoj pravac na kojem je slijede neke druge djevojčice. Lepa Brena je brutalan pjevač i zajedno sa Čolom ona je najautentičnija zvijezda na prostorima bivše Juge. Od mlađih vidim da je Prijovićka prisutna, ali to je zato što sam u „Grandu“, pa sam upućen. Ivana Negativ je neko s kim sam priželjkivao da uradim duet, i to sam ostvario.
Da li su ti se “Zvezde Granda” finansijski isplatile?
Jesu. Ljudi ponovo dolaze do toga da sam dobar pjevač koji ima strašan bend. A desilo mi se i ono što nije još iz vremena „Generacije 5“, a to je da se slikam s ljudima koji od mene traže autogram.
Kakve veze imaš sa Jahorinom u decembru, da nisi možda dobio lovu kao zaštitno lice?
(Smjeh) Ne! Davne 1984. godine bio sam tamo kao svjedok Olimpijskih igara, a ove godine imaću dnevni koncert sa svojim bendom u okviru početka skijaške sezone. U divnom sam društvu pored Brajana Ferija i Ace Lukasa.
