Pjesmom koju je 2005. napisao za Feminem Amir Kazić Leo vraća se na estradu. ispričao je u kakvom je odnosu sa Čolićem i osvrnuo se na priče po kojima će zvijezda napokon priznati da je njegov sin.
Zadnjih godina nije mi se dalo raditi, valjda je došlo do zamora. Posvetio sam se sebi, odgovaralo mi je da pijem najbolja vina, jedem najbolje pršute, da budem totalni hedonist, rekao je Amir Kazić Leo (54).
Pjevač dodaje da mu je trebalo nekoliko godina mirnijeg života. Sad se vratio poslu punom parom i snimio obradu vlastite pjesme “Reci nešto al’ ne šuti više” koju je 2005. izvela grupa Feminem. Kazić je radio glazbu, Fayo tekst, Branimir Mihaljević aranžman, a spot je režirala Katja Restović, piše 24sata.
“Nedavno mi je prijatelj rekao ‘kako bi bilo dobro da je ti otpjevaš’. Nazvao sam Branimira i on se složio” – priča nam Kazić, koji s Mihaljevićem radi na novom albumu. Prije 23 godine Mihaljević je radio i na njegovu prvom albumu, nakon toga napravili su i dodatna dva, zlatna albuma. Od prvih je estradnih koraka bježao od tipizacije, standardizacije, trendovskih priča jer je svojim pjesmama htio dati prostora da zažive.
“Danas mnogi pjevači snimaju svaka tri mjeseca. Svakoj sam pjesmi prilazio kao da je prva, pomno sam ih birao, dao svu svoju energiju i to se osjeti. U početku sam uz sebe imao dvojicu najjačih, Đorđa Novkovića i Kornelija Kovača, sve troje smo se saživjeli s pjesmom, osjetili je” – kaže Kazić.
Dodaje da zbog tog pristupa publika i danas voli hitove stare barem deset godina kao “Hej, ljubavi stara”, “Krevet od ruža”, “On te uzima”…
U istarsko mjestašce, Brtoniglu, gdje danas živi, došao je prije 32 godine slučajno. Zaljubio se na prvi pogled i ostao. Sviđa mu se što se tamo sporije živi, što nema redova, pa bude prvi i u pošti i u banci. U Brtonigli, kaže, nema ni semafora. Mještani ga znaju zaustaviti na cesti pa skupa zapjevaju.
Napravio je i pjevane dijaloge za mjuzikl o ljubavi Muslimana i Hrvatice u Mostaru prije, tijekom i nakon rata. Planira i serijal koncerata po kazalištima BiH. No u toj priči muči ga menadžment.
“Volim raditi s ljudima, a ovi znaju zezati za gluposti, za 100 eura. To mi se ne sviđa. Ljudski faktor mi je jako važan. Ima ih puno dobrih, ali i onih drugih. Želim raditi s ljudima” – ističe Kazić, koji je potpredsjednik udruge “Humane zvijezde Hrvatske 03”.
Nogometni tim većinom čine Vatreni iz 1998., igraju utakmice, a prihod daruju djeci s potrebama bilo koje vrste. Dosad su odigrali 129 službenih utakmica i donirali više od 1,100.000 eura. Lani su, ponosno ističe, dobili povelju RH za humanitarni rad. O pjevaču često govore kao o nepriznatom sinu Zdravka Čolića. Njih dvojica upoznala su se 1998. U vrijeme najveće popularnosti u Beogradu Leo se jedanput našalio.
“Rekao sam da će mi Čola to skupo platiti, da ću tražiti alimentaciju za sve ove godine. Da sam na njegovu mjestu snimio bih duet, da pokažemo jesmo li doista toliko slični i vizualno i vokalno ili nismo. Čola je od mene stariji samo 14 godina i ne može mi biti tata” – govori Kazić, kojeg te priče pomalo i ljute jer vrijeđaju njegove roditelje. Mamu opisuje kao ženu koja zna kako funkcionira estrada, pa ne obraća pažnju.
“Ne razumijem zašto Čola šuti, a svi o tome pričaju. Da sam na njegovu mjestu zagrlio bih ga, slikao se i ljudi bi zašutjeli. On se ograđuje, a ja ne znam zašto” – završava Leo.
