Dashrath Manjhi živio je u malom selu Gahlour, Bihar, Indija. Najbliža medicinska ustanova bila je u Gaya, udaljena 8 km zračnom linijom, a 50 km kopnenom. Problem je bila velika planina koja je blokirala put cesti.
Manjhiova supruga, Falguni Devi, se ozlijedila u 1950. godini, i preminula na dugom putu do bolnice. Selo je bilo nisko na popisu prioriteta vlade za gradnju cesta – i nije bilo izgleda da će se situacija uskoro popraviti. Tako je u čast svoje pokojne supruge, Manjhi uzeo stvari u svoje ruke i 1959. godine počeo „rezati put“ kroz planinu kako bi pružio liječnički pristup svom selu. Potpuno Sam. Sa samo ručnim alatima.
Prodao je svoje koze kako bi kupio dlijeto, uže i čekić. Ljudi su ga nazivali ludim i ekscentričnim čovjekom bez ideja i planova. Unatoč obeshrabrujućim primjedbama njegovih kritičara, Dashrath se dosljedno držao svog cilja cijele 22 duge godine.
Zbog svoje upornosti, izdržljivosti i ljubavi prema pokojnoj supruzi, dočekao je dan kada je zakoračio kroz ravni prolaz – oko jedan kilometar dug i oko pet metara širok – i ugledao šta se nalazi ‘s one strane brda’.
“Kada sam počeo kopati brdo, ljudi me zvali luđakom, ali to je samo zapečatilo moju odlučnost.” -Dashrath Manjhi
Manjhi je postao poznat po svom ostvarenju, a dobio je i državni sprovod nakon smrti u 2007. godini. Međutim, njegova porodica je još uvijek siromašna, a cesta, koju je ručno napravio, je još uvijek neasfaltirana.
Dashrath Manjhi će zauvijek ostati zapamćen kao ‘čovjek koji je zbog ljubavi pomjerio planinu’.
