Osobe koje su doživjele iskustvo ostavljanja tokom djetinjstva, moraju da porade na svom strahu od samoće, strahu od obacivanja i nevidljivih barijera fizičkog kontakta.
Rane koje su nastale napuštanjem, nisu ni malo lake za liječenje. Sami ćete postati svjesni kada rane počnu da zarastaju i kada nestane strah od usmaljenosti i kada on bude zamjenjen unutršnjim dijalogom koji je pozitivan i pun nade.
Budući da se radi o dubokoj rani, ona prouzrokuje unutrašnje odbacivanje. Mislimo na ono što smo doživjeli, na naše misli i osjećanja.
Kada se pojavi, može uticati na više faktora, kao odbacivanje roditelja, porodice ili sebe samih. To stvara osjećaj odbijanja, negativne misli, osjećaj nepoželjnosti što dovodi do potcjenjivanja sebe samih.
Osoba koja pati od ovog bolnog iskustva osjeća da ne zaslužuje naklonost niti razumjevanje od bilo koga, i izoluje se u svoju unutrašnju prazninu zbog straha od odbacivanja. Vjerovatno, ako ste imali ovih problema tokom djetinjstva bićete “neuhvatljive” osobe.
Ako je ovo vaš slučaj, mislite o sebi, rizikujte i donosite odluku za sebe. Sve manje će vas uznemiravati činjenica što se neke osobe udaljavaju od vas i nećete to lično shvatiti, jednostavno ponekad će vas zaboraviti.
Ova rana nastaje kada u različitim momentima imamo osjećaj da drugi ne odobravaju to što radimo i kritikuju nas. Ovaj problem možete čak i prenijeti na svoju djecu, govoreći im da su nevaspitani, nepristojni i bezobrazni, kao da izlažete svoje probleme pred drugim: ovo uništava samopouzdanje djeteta. Na ovaj način, tip ličnosti koji se stvara sa ovom frekvencom, postaje “ osoba koja zavisi od drugih”. Možete zauzeti stav “ tiraninia” i egoiste kao mehanizam odbrane, i možete ponižavati druge radi stvaranja oklopa kako bi zaštitili sami sebe.
Ako ste doživjeli ova iskustva, morate da radite na vašoj samostalosti, na vašoj slobodi, na razumijevanju vaših potreba i strahova, kao i na vašim prioritetima.
Ova osjećanja se javljaju kada se dijete osjeća prevarenim, posebno od strane jedog od njegovih roditelja koji nije ispoštovao dato obećanje. Ovo dovodi do toga da nepovjerenje koje proizilazi iz ovog problema može da se pretvori u zavist i druga negativna osjećanja, kao i osjećaj da ne zaslužuju to što im je obećano i što drugi imaju.
Ovi problemi u djetinjstvu stvarju sumnjičave osobe i osobe koje uvijek žele da imaju sve za sebe. Ako ste tokom djetinjstva patili od sličnih situacija, vjerovatno ćete imati potrebu da izvršite neku vrstu kontrole nad drugima, koja se obično pravda jakim karakterom.
Ove osobe priznaju svoje greške zbog načina na koji reaguju. Imaju potrebu da rade na strpljenju, toleranciji, kao i da nauče da budu same i da same odgovaraju za svoje postupke.
Nastaje u kontekstu kada su ljudi koji se brinu o djeci hladni i autoritativni. Tokom djetinjstva, pretjerani zahtjevi koji prelaze granice, stvaraju osjećaj ne efikasnosti i bezvrijednosti, kako u djetinjstvu tako i u odrasloj dobi.
Direktna poslijedica onih koji su pretrpjeli nepravdu je rigidnost, jer će ove osobe pokušati da postanu jako bitne i da osvoje veliku moć. To će vjerovatno dovesti do stvaranja fantazije o redu i perfekcionizmu, kao i do nemogućnosti da budu sigurni u odluke koje donose. Treba poraditi na povjerenju i na mentalnoj snazi, pokušavajući da budete što fleksibilniji i da vjerujete drugima.
Sada kada znate 5 duševnih rana koje mogu da utiču na vaše blagostanje, na vaše zdravlje i vašu sposobnost razvoja možete otpočeti sa liječenjem.
